Value at Risk (VaR)

Value at Riski (VaR) (eng.) (hrv. Rizičnost vrijednosti;  njem. der Risikobeitrag) predstavlja statističku tehniku koja se koristi za mjerenje i kvantificiranje nivoa financijskog rizika unutar neke kompanije, banke ili investicijskog portfelja, unutar određenog vremenskog perioda i uz danu vjerojatnost. Drugim riječima, VaR predstavlja maksimalni mogući gubitak na nekoj imovini ili investicijskom portfelju iznad dane VaR vrijednosti, unutar određenog vremenskog perioda i uz dani interval pouzdanost.

Kasnih 80-tih godina J. P. Morgan razvio je interni Value at Risk model. Navedeni model provodio je kalkulacije na nekoliko stotina ključnih faktora. Trgovinski odjeli svakodnevno su dostavljali izvješća s promjenama svojih pozicija uvažavajući svaki od ključniih faktora. Navedeni podaci su zatim agregirani kako bi se dobila kombinirana vrijednost portfelja, te se iz toga izračunavala standardna devijacija portfelja. Jedna od izlaznih mjera bila je i 1d 95 % USD VaR koji je predstavljao  maksimalni iznos gubitka u USD koji kompanija može izgubiti u jednom danu uz interval pouzdanosti od 95 %. Upotrebom navedene mjere rizika, J. P. Morgan zamijenio je dotadašnji nezgrapan sistem limita za tržišne rizike temeljen na nominalnim iznosima. Počevši od 1990. godine, VaR brojke kombinirane su sa P/L izvještajima, te kao takve korištene na svakodnevnom internom sastanku Riznice. Isti ti izvještaji, s dodatnim komentarima Riznice, prosljeđivani su tadašnjem predsjedniku uprave Dennisu Weatherstoneu. Izvještaj je na kraju bio veličine tek jedne stranice, a sadržavao je rizik kompanije interpretiran kroz brojke maksimalnog mogućeg gubitka, što je za upravljački kadar bilo i ostalo od iznimne važnosti.

Navedeni model je put do javnosti pronašao tek nakon redovne godišnje konferencije sektora istraživanja tržišta 1993. godine na kojoj je središnja tema bilo upravljanje rizicima. Tadašnji voditelj ekonomskih istraživanja bio je J. P. Morgan, a Guldimann je unutar središnjeg govora održao prezentaciju o predmetnom modelu. To je pobudilo veliki interes među klijentima banke te su mnogi postavili upit o mogućnosti kupovine predmetong modela. J. P. Morgan nije bio proizvođač softvera zbog čega nisu bili naklonjeni ideji o prodaji predmetnog modela, ali Guldimann je već predložio alternativu. Prema istoj, J. P. Morgan obvezao se da će klijentima na raspolaganje staviti sve potrebno za razvoj vlastitih VaR modela. Navedeno je značilo objavu metodologije, distribuciju potrebnih matematičkih i statističkih izračuna (npr. matrice kovarijanci), te rad s proizvođačima softvera kako bi bili u stanju razviti kompatibilne programe za izračun VaR-a. Kroz navedeni postupak J. P. Morgan pomogao je cjelokupnom svijetu da se na kompaktniji način uhvati u koštac sa praćenjem i upravljanjem tržišnog rizika.

Izvor: Marko Bolanča, dipl. oec., trener Poslovne učinkovitosti d.o.o. za poslovno savjetovanje