Financijsko modeliranje

Financijsko modeliranje (eng. Financial Modelling; njem. Finanzplanung) definira se kao integrirano modeliranje poslovnih konteksta u programima proračunskih tablica (npr., Microsoft Excel). Financijsko modeliranje se, prije svega, koristi u stvaranju integriranog poslovnog planiranja (orijentiranog na budućnost) za postizanje transparentnog imidža poduzeća. Integrirano poslovno planiranje sastoji se od računa dobiti i gubitka, bilance i izvještaja o novčanom toku. Za sva tri instrumenta moraju se poštivati međuovisnosti.

Stvaranje integriranih poslovnih planova za mnoga poduzeća od temeljne je važnosti. Osobito kada je riječ o financiranju što je stranim ulagačima pokazatelj da poduzeća profesionalno i transparentno prikazuju stanje očekivane, buduće dobiti, aktive i stanje likvidnosti. Ulagač tada, ako stekne dojam da tvrtka u budućnosti može sama otplatiti svoj dug (kamate i glavnice), daje samo zajam. U praksi se financijski modeli također koriste u procesu izrade proračuna i upravljanja novcem (kratkoročno i srednjeročno raspolaganje za dostupnost novca i novčanih ekvivalenata). Osim zahtjeva za financiranje, za financijske modele postoje i druge mogućnosti korištenja. Za opće probleme u poslovanju, financijski modeli mogu pružiti važne uvide za donošenje odluka. Pomoću modela može se, primjerice, analizirati kolika je bruto dobit potrebna da se određenom strukturom troškova (varijabilni i fiksni troškovi) postignu uravnoteženi konačni rezultati (Break Even Analyse). Uz to se i različite strateške opcije mogu usporediti s drugima (npr. vlastitu proizvodnju ili outsourcing proizvodnju). Naposljetku, financijski modeli se uvijek koriste u različitim stručnim financijskim područjima. Tako, primjerice, računovodstvena poduzeća ili investicijske banke uz pomoć financijskih modela izračunavaju korporativne vrijednosti. K tome se mjere kapitalizacije, kao što odnos duga i uloga ili povećanje temeljnog kapitala simuliraju i analiziraju na temelju financijskih modela.

Financijski modeli rade s pojednostavljenim i idealiziranim pretpostavkama stvarnosti, da bi se poduzeća ili projekt kvantificirano predstavljali. Dobar financijski model trebao bi biti što je moguće detaljniji i što jednostavniji. Glavni elementi financijskog modela su: račun dobiti i gubitka, bilanca i izvještaj o novčanom toku. Ovisno o korporativnoj strukturi, za svaku podružnicu ili filijalu mora biti izrađen zaseban račun dobiti i gubitka, bilanca i izvještaj o novčanom toku. Postoji li, između ostalog, primjerice odnos moći (npr. unutarnja isporuka dobara ili internih obveza), mora se izraditi konsolidacija pojedinih poduzeća. Budući da financijski modeli mogu biti vrlo složeni, potreban je da protok podataka i struktura modela budu pomno planirani. Protok podataka u cijelom modelu mora biti ujednačen. Brojčani niz, na primjer, uvijek treba ići s lijeva na desno (prošlost, aktualno, plan) ili ukupno od vrha prema dnu. Pored toga, strukturirana izgradnja povećava trajnu jasnoću financijskih modela i smanjuje učestalost pogrešaka. Model, sam po sebi, treba biti zatvoren. To znači da su sve informacije potrebne za model spremljene u samom modelu ili u datoteci. Poveznice na druge datoteke, ako je to moguće, treba izbjegavati. Općenito govoreći, izgradnja modela može se podijeliti u četiri dijela. U prvom dijelu su svi potrebni sirovi podaci (ulazni) pohranjeni u proračunske tablice (npr., poslovni izvještaji). Potom slijede tablice koje sadrže potrebne izračune (npr. okvirna cijena količina). Treći dio financijskog modela prikazuje rezultate modela (npr., što je rezultiralo izvještaju o novčanom toku). U zaključku se rezultati sažimaju (npr. grafička izrada).

Prednosti financijsko modeliranja su brojne. Najvažnija prednost je stečeno znanje za odlučivanje o strateškom usmjerenju poduzeća. Čak i ako se model temelji na pretpostavkama i radi s pojednostavljenjima, pravovremena dostignuća/trendovi (npr. učinak povećanja plaća) mogu se transparentno napraviti i mogu se pokrenuti odgovarajuće mjere. U jednom modelu se različiti scenariji mogu kreirati i proučavati. Tako se poduzće može brzo prilagoditi na promjenu situacije i smanjiti rizik vlastite dobiti ili likvidnosti. Fleksibilnost predstavlja još jednu prednost financijskog modeliranje. Iskusni "financijski modelari" mogu napraviti opsežne promjene modela u samo nekoliko sati. Promjene zaključaka poslovnog plana ili ulaznih podataka, isto tako, u kratkom roku mogu na vrijeme ažurirati financijski mode. Daljnja značajna prednost je učinkovitost financijskih modeliranja. Programi za proračunske tablice instalirani su prema zadanim postavkama na većini računala i stoga ne zahtijevaju dodatne investicije. Osim toga, neka vještine financijskog modeliranje mogu se brzo naučiti jer nije potrebno prethodno (pred)znanje o programiranju.

Izvor: www.controllingportal.de