Obračun po standardnim troškovima

Obračun po standardnim troškovima (engl. standard costing; njem. Standardkostenrechnung) je razvojni oblik obračuna po planskim troškovima u kojem se ukupni učinci uvijek obračunavaju prema standardiziranim stopama. 
Roba sa zaliha uvijek se vrednuje po standardnim nabavnim cijenama, a učinci troškovnih centara po planiranoj troškovnoj stopi. Velika prednost toga je to što se u usporedbi između planiranih i ostvarenih brojki odstupanja koja su se pojavila u ulaznim sustavima ne pojavljuju u izlaznima. Time je zadovoljen zahtjev računovodstva odgovornosti da se prikazuju samo oni troškovi na koje se može utjecati. 
Standardni troškovi proizvoda izvode se iz planske kalkulacije odnosno predkalkulacije. Izračunavaju se na jediničnoj osnovi množenjem potrebnih materijala (standardna količina) s odgovarajućim standardnim cijenama materijala te radnih sati (standardni izravni rad) s odgovarajućim planskim proporcionalnim troškovnim stopama. Na taj način izražavaju koje će troškove prouzročiti pojedinačni proizvod. U predkalkulaciji se standardni troškovi proizvoda izračunavaju prema točno određenim nalozima, tj. prema točnim specifikacijama dobivenim od kupca, ali sa standardnim cijenama i planskim troškovnim stopama. Prema tome, svaku razliku koja se može pojaviti treba pripisati samo promjenama vezanim za naloge.

Izvor: Rječnik za kontrolere, IGC – International Group of Controlling, Poslovna učinkovitost d.o.o. za poslovno savjetovanje, Zagreb, 2013.