Harmonizirano računovodstvo
Harmonizirano računovodstvo (engl. harmonized accounting; njem. harmonisiertes Rechnungswesen) propisano je Međunarodnim računovodstvenim standardima. Osnovna ideja je usklađivanje računa dobiti i gubitka koji se koristi za interne svrhe, dakle svrhe orijentirane planiranju i upravljanju, te svrhe utvrđivanja odgovornosti, s vanjskim objavljenim računom dobiti i gubitka. Danas se pod time u prvom redu razumijeva istovjetno prikazivanje računa dobiti i gubitka u objavljenom izvještaju i internim izvještajima za menadžment (kontribucijsko računovodstvo) uz upotrebu istih načela vrednovanja.
Preduvjeti za (potpunu) harmonizaciju:
- jednokratna evidencija svih dokumenata kako za unutarnje, tako i za vanjsko računovodstvo
- jednaka načela vrednovanja za unutarnju i vanjsku svrhu.
Da bi se to osiguralo, unutarnje i vanjsko računovodstvo trebaju u što većoj mjeri dobivati podatke iz istih dokumenata, a sustavi moraju biti tako postavljeni da se svaki dokument može evidentirati samo jedanput.
Kao drugo, mora se osigurati mogućnost prenošenja unutarnjeg razmatranja u vanjsko kako bi se u oba sustava mogli iskazati jednaki rezultati. To je nužno zato što se s jedne strane opseg unutarnjega, upravljačkog i računovodstva odgovornosti razlikuje od opsega vanjskog računovodstva (izvanredne i neoperativne stavke prikazuju se samo u vanjskom računovodstvu). S druge strane, u unutarnjem razmatranju su vrijednost stanja zaliha i kretanja kao posljedica operativno relevantnih aspekata (npr. imputirane amortizacije, proporcionalnih standardnih troškova proizvodnje, standardnih troškova nabave), dok su u vanjskom, objavljenom razmatranju zakonski propisani postupci vrednovanja i računovodstvenih standarda (npr. MSFI) koji se trebaju primjenjivati.
Prijenos podataka i rezultata iz internih u eksterne izvještaje trebao bi uvijek biti moguć. Pribavljanje podataka za taj prijenos zadaća je kontrolera. Međutim sve dok se primjenjuju različita načela vrednovanja, nemoguće je na jednak način strukturirati unutarnje i vanjsko računovodstvo tako da sve stavke prikazuju jednake vrijednosti. Ta je nemogućnost posljedica različitih svrha korištenja u navedenim sustavima. Upravljačkim računovodstvom podupire se upravljanje poduzećem temeljeno na odgovornosti, dok se kod vanjskog razmatranja prioritet daje interesima vanjskih dionika. S →upravljačkim pristupom se u okviru →MSFI-ja djeluje u tom smjeru, međutim ograničava se na segmentirano izvještavanje. Potpuna harmonizacija računovodstva mogla bi se ostvariti samo u slučaju kada bi se unutarnja načela vrednovanja mogla koristiti i za vanjske objave.
Izvor: Rječnik za kontrolere, IGC – International Group of Controlling, Poslovna učinkovitost d.o.o. za poslovno savjetovanje, Zagreb, 2013.